Antena

Posted on Posted in Uncategorized

Nakon toliko godina uspio sam izvršit želju da dođem do antene autom kad padne mrak. Zamisao je bila da odem sa ženskim likom da ispucam romantiku do mila Boga i da uživamo u pogledu no taj sam dio zamijenio sa dobrim društvom. Uz dobar objektiv, dobar smijeh i dim sve je bilo kako treba. Još je bajnije gledat obzor grada tijekom noći, orijentiraš se krijesnicama što se nazivaju lampe i rafinerije što svijetli poput božićnog drvca samo čekam dan kad će ga bacit. Uvijek jedna te ista vožnja istim ulicama pa i kad ne ideš na posao/školu moraš prolazit njima, ljudi ne bi se maknuli par kilometara dalje za par kilometara kreposnog pogleda ili barem okoline. Biljke u staklenom zvonu.

dsc_0077-3

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *